Ono kad ti fali bloganje….

I svašta bi pisala, al nemaš šta pametno za prijavit pa šutiš i češkaš se. Nema više Kanade, rakuna, grtalica, cateringa, Židova, Kineza, šarenih, zelenih ni bezbojnih i sve se nekako usporilo. Na Balkanu vrime sporo prolazi, al opet, nisam se ni okrenila i zaglavila sam tu već par mjeseci. Par sporih i vrlo nesadržajnih mjeseci. Dijelom sam sama kriva, a ostalo je sjebala viša sila i loša karma. Neću u detalje, privatno je, čak i za mene lajonu na kub.

Oću prijavit da sam živa i zdrava, fali mi blog, pa ću se vako poskrivečki javljat dok ne budem imala nešto konkretno za prijavit. Ipak, zimski san je gotov, jednosmjerna karta je pala, destinacija nažalost nije tropska ni atraktivna, ali, bit će sadržaja.

Hint: palo mi na pamet blog pretvorit u jednu od onih online kasica prasica, di ispričaš svoju tužnu priču i žicaš ljude da ti daju pare. Samo šta bi u tom slučaju tribala prevodit sve na engleski, ko još s našeg govornog područja ima para. Ili feeling za patetiku. Da. Gluposti pišem. #hešteg#dosadnasiiumuknivišenisiukanadiinikognijebriga#kraj heštega.

Evo me doma